U suvremenoj umjetnosti, format one-to-one (jedan-na-jedan) postaje sve važniji zbog svoje sposobnosti da produbi iskustvo, potakne empatiju i stvori vrlo osobne susrete. To je umjetnost kojom se bavimo i koju proučavamo u našoj udruzi prvenstveno kroz inkluzivne projekte za marginalizirane skupine – kroz male mobilne izvedbe glazbe, kazališta, književnosti i taktilne umjetnosti, za djecu i odrasle, često u domovima korisnika, centrima za odgoj i obrazovanje ili domovima za starije.
Što je one-to-one umjetnost
One-to-one umjetnost označava umjetnički susret u kojem je publika samo jedna osoba. Umjetnica prilagođava izvedbu toj osobi, čime se smanjuje udaljenost i stvara prostor za intimnost, pažnju i autentičan kontakt. U takvim izvedbama publika više nije pasivni promatrač, već sudionik koji može odrediti tempo, način i dubinu sudjelovanja.
Format omogućuje i drugačiju osjetilnu percepciju: umjetnik može djelovati glasom, dodirom, pokretom, zvukom ili riječima, često potičući više osjetila istodobno. Zbog toga su one-to-one izvedbe posebno značajne u kontekstu skrbi, rehabilitacije i terapijskih pristupa, ali i u suvremenom kazalištu, performansu i glazbi.
Kratka povijest formata
Format one-to-one umjetnosti razvio se iz eksperimentalnih i avangardnih umjetničkih praksi druge polovice 20. stoljeća, osobito tijekom 1960-ih i 1970-ih godina, kada su umjetnici počeli preispitivati tradicionalnu podjelu između izvođača i publike. U to se vrijeme u performativnim i participativnim umjetnostima javila potreba da se publika uključi u proces stvaranja, da se umjetnost ne promatra samo kao prikaz, već kao susret.
Tijekom 1990-ih i 2000-ih godina one-to-one umjetnost razvila se u prepoznatljiv pravac suvremene izvedbene umjetnosti, s festivalima i platformama posvećenima upravo tom formatu. Umjetnici diljem Europe i svijeta počeli su koristiti taj oblik za istraživanje odnosa, bliskosti, empatije, skrbi i osobne promjene.
Danas se one-to-one umjetnost primjenjuje u različitim kontekstima – od kazališnih prostora do bolnica, škola, ulica ili domova korisnika. Posebno je značajna u području umjetnosti i skrbi, gdje umjetnici kroz individualne izvedbe dopiru do osoba koje ne mogu sudjelovati u uobičajenim kulturnim događanjima. Takvi susreti ne traže publiku u klasičnom smislu, nego pozivaju na zajedništvo i dijeljenje trenutka, čineći umjetnost izravnim, ljudskim iskustvom.
Primjer iz Hrvatske – Dan koji se pamti
Projekt Dan koji se pamti (Centar kulture Ribnjak) izvrstan je primjer one-to-one prakse u Hrvatskoj. Umjetnici u ovom projektu dolaze u domove korisnika koji su teško pokretni, na kućnoj njezi ili u staračkim domovima, i pružaju umjetničke susrete jedan-na-jedan ili u vrlo malim skupinama. Programi uključuju glazbene, kazališne, književne i taktilne izvedbe, sve prilagođeno osobi kojoj je susret upućen.
Ovim putem projekt dokazuje da one-to-one nije samo umjetnička praksa u galerijama, već i moćan alat za socijalnu i emotivnu podršku – osobito u skrbi, zdravstvu i zajednicama koje su često isključene iz standardnih kulturnih sadržaja.
Zašto nas ovaj format zanima
U našoj udruzi proučavamo i razvijamo male mobilne umjetničke forme temeljene na one-to-one pristupu. Zanimaju nas načini na koje ovakve izvedbe mogu doprinijeti poboljšanju kvalitete života, smanjenju osamljenosti i jačanju osjećaja ljudske povezanosti. Istražujemo kako glazba, kazalište, književnost i taktilna umjetnost mogu biti prilagođene pojedincu, kako reagira publika, te koje su etičke i emocionalne dimenzije takvih susreta.
Vjerujemo da umjetnost jedan na jedan otvara prostor za novo razumijevanje odnosa umjetnika i publike – kao susreta u kojem se ne dijeli samo umjetnički sadržaj, nego i prisutnost, pažnja i briga.