Kozlici

KAMIŠIBAJ

Kamišibaj [kamishibai] je umjetnost pripovijedanja uz pomoć slika na maloj drvenoj pozornici. Riječ je o umjetnosti koja spaja sliku i riječ, odnosno podrazumijeva interakciju govora i slike. Korisno je sredstvo i pomagalo za rad s djecom jer razvija maštu, kreativnost, likovnu i govornu izražajnost te komunikacijske i jezične vještine.

Kamišibaj je tvorenica od riječi kami što znači papir i šibaj što znači gledalište ili kazalište. Neki ga zovu papirnatim kazalištem i kazalištem iz kofera, no jedno je sigurno: to je vještina pripovijedanja i kazivanja uz pomoć slika. Pritom dolazi do interakcije različitih umjetnosti.

Kamišibaj potječe iz Japana, a radi se o tradicijskom obliku pričanja priča djeci. Početkom prošloga stoljeća na ulicama Japana pojavili su se pripovjedači koji su biciklom putovali iz sela u selo (gaito), a prodavali su ručno izrađene slatkiše.

Osim slatkiša, na biciklu je bila pričvršćena i mala drvena kutija – butaj. Kad bi se oglasio udarcem svojih štapova, djeca bi se okupila oko prodavača, kupila slastice i poslušala kamišibaj. Bila im je to lijepa nagrada za njihovu kupnju. Kazivač je bio domišljat, a njegove priče dobile bi nastavak novom kupnjom njegovih slastica.

DIJELOVI KAMIŠIBAJA:

Butaj [butai] – mala drvena kutija u koju se umeću slike pomoću kojih se pripovijeda priča. Svaki butaj ima okvir, vratašca i prostor za slike ili ilustracije kojima se koristimo u pripovijedanju. Ako nemate originalan butaj, može poslužiti i kartonska kutija sličnog oblika. Format može biti različit, veličine papira A4 ili A3.

Crteži ili slike – ilustracije koje pomažu u pripovijedanju.

Skip to content