KAMIŠIBAJ
Kamišibaj je umjetnost pripovijedanja pomoću ilustracija koje se izmjenjuju u malome drvenom okviru s vratašcima. Riječ je o umjetnosti koja u svojoj srži kombinira sliku i riječ, vještog pripovjedača i prijenosno kazalište. Korisno je sredstvo za rad s djecom jer razvija maštu, kreativnost, likovnu i govornu izražajnost te komunikacijske i jezične vještine.
Kamišibaj je tvorevina riječi kami što znači papir i šibaj što znači kazalište/igra. Neki ga zovu papirnatim kazalištem, kazalištem od papira ili kazalištem iz kovčega. U novije vrijeme kamišibaj ponovno doživljava procvat i danas je popularan diljem svijeta. Zahvaljujući Udruzi Kozlići kamišibaj je u Hrvatsku stigao 2017. godine.
Kamišibaj se prvi put pojavljuje u Japanu početkom prošlog stoljeća kao oblik putujućeg kazališta. Naoko jednostavan oblik umjetničkog izričaja privukao je pozornost uličnih pripvjedača koji su drvenu kutiju najčešće vozili na biciklu i tako putovali gradskim i seoskim ulicama. Uz pripovjedanje priča, kamišibaj pripvjedač (kamišibajar) prodavao je i ručno izrađene slatkiše. Bio je to popularan način zarade tijekom velike ekonomske krize 30-ih godina, kao i u vrijeme nakon Drugog svjetskog rata.
Pripovjedači su privlačili publiku i najavljivali priču udarcima drvenih palica (hijošigi). Djeca bi se okupila oko kamišibajara koji bi ih za kupovinu slatkiša nagradio pričom. Pripovjedač je bio domišljat, a njegove priče dobile bi nastavak novom kupnjom slatkiša.
Glavni dio kamišibaja čini butaj, mala drvena kutija koja označava pozornicu. Svaki butaj ima okvir, vratašca i prostor za slike ili ilustracije kojima se koristimo u pripovijedanju. Stražnja je strana okvira otvorena tako da izvođač može vidjeti tekst ispisan na poleđini ilustracija. Ako nemate originalan butaj, može poslužiti i kartonska kutija sličnog oblika. Format može biti različit, veličine papira A4 ili A3.
Većina tradicionalnih kamišibaj priča sastoji se od dvanaest do šesnaest ilustracija.