Kozlici

osobe s invaliditetom

Obrazovanje i inkluzija

Novosti /

Opća skupština Ujedinjenih naroda je 24. siječnja označila kao Međunarodni dan obrazovanja kako bi naglasila važnost obrazovanja u društvenom razvoju. Ovaj dan ima za cilj proslaviti ulogu obrazovanja u promicanju mira i razvoja te istaknuti njegovu ključnu ulogu u ljudskom i društvenom razvoju. Obrazovanje bi trebalo biti univerzalno dostupno, potpuno i oslobođeno od bilo kakvih ideoloških utjecaja. Poučavanje o vrijednostima ne bi smjelo biti izdvojeno iz društvenog konteksta u kojem se provodi. Obrazovanje je čvrsto utemeljeno na vrijednostima i ne može opstati bez njih.

UNESCO nas upozorava da bez uključivog i pravednog kvalitetnog obrazovanja i mogućnosti za sve, zemlje neće uspjeti postići rodnu ravnopravnost i prekinuti začarani krug siromaštva koji pogađa milijune djece, mladih i odraslih. Trenutne brojke su alarmantne: 262 milijuna djece i mladih u svijetu ne pohađa školu, 617 milijuna djece i adolescenata nema osnovno matematičko znanje, manje od 40% djevojčica u podsaharskoj Africi završava nižu srednju školu, a oko 4 milijuna djece izbjeglica je lišeno obrazovanja. To je kršenje njihovog temeljnog prava na obrazovanje, što je apsolutno neprihvatljivo. UNESCO stoga poziva vlade i partnere da postave univerzalno kvalitetno obrazovanje kao svoj najvažniji prioritet.

Obrazovanje mora biti nacionalni interes svake zemlje, iznad političkih i ideoloških podjela. Primjeri prosvjeda, kao što su oni u Hrvatskoj, jasno ističu koliko je obrazovanje važno za građane. Razvijene zemlje prepoznaju važnost obrazovanja kao ključa svog razvoja, potičući kontinuirano učenje tijekom cijelog života.

Obrazovanje mora biti prioritet širom svijeta, dostupno svima, jer samo obrazovani pojedinci mogu aktivno doprinijeti društvenim aktivnostima. Obrazovanje nije samo stjecanje stručnih znanja, već i razvoj osobnosti, moralnih vrijednosti i društvene odgovornosti. Ono predstavlja temelj za izgradnju bolje budućnosti i ključnu komponentu života svakog pojedinca.

Članak 24. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom

Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom (CRPD) donosi značajne smjernice i norme koje se tiču obrazovanja osoba s invaliditetom. Članak 24. ove Konvencije posebno naglašava pravo na inkluzivno obrazovanje za sve osobe s invaliditetom. U ovom članku, razmotrit ćemo što to inkluzivno obrazovanje znači i koje su ključne mjere koje vlade trebaju poduzeti kako bi ga osigurale.

Što je inkluzivno obrazovanje?

Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom (CRPD) priznaje pravo svih osoba s invaliditetom na inkluzivno obrazovanje. No, što točno znači inkluzivno obrazovanje i koje su potrebne mjere za njegovo ostvarivanje? Svako dijete ima pravo na obrazovanje, bez obzira na svoje osobne sposobnosti i potrebe. Konvencija jasno ističe da inkluzivno obrazovanje predstavlja temeljno ljudsko pravo za svako dijete s teškoćama u razvoju. Inkluzivno obrazovanje obuhvaća stvaranje obrazovnog sustava koji integrira sve učenike, bez obzira na njihove sposobnosti ili potrebe, na svim razinama obrazovanja, uključujući predškolsko, osnovno, srednje, više i visoko obrazovanje, strukovno obrazovanje te cjeloživotno obrazovanje.

Ključna razlika između inkluzivnog obrazovanja i drugih pristupa leži u tome što inkluzija zahtijeva potpunu prilagodbu obrazovnog okoliša, metoda, kurikuluma i praksi kako bi se omogućilo svim učenicima pristup obrazovanju bez ikakve diskriminacije.

Odbor za prava osoba s invaliditetom, međunarodno tijelo osnovano radi praćenja provedbe CRPD-a od strane vlada, izradio je Opći komentar o obrazovanju – dokument koji tumači što predstavlja inkluzivno obrazovanje i detaljno upućuje na korake koje vlade moraju poduzeti kako bi osigurale njegovo ostvarenje.

Inkluzivno obrazovanje, kako ga definira CRPD, odnosi se na sustav obrazovanja koji uključuje sve učenike, bez obzira na njihove sposobnosti ili potrebe, na svim razinama obrazovanja – od predškolskog do visokog obrazovanja, strukovnog obrazovanja i cjeloživotnog učenja. To je osnovno ljudsko pravo za svako dijete i mladu osobu s teškoćama u razvoju ili invaliditetom, a važno je razumjeti što inkluzivno obrazovanje jest i što nije.

Inkluzivno obrazovanje nije isključivanje, segregacija ili integracija. Isključivanje znači uskraćivanje pristupa obrazovanju u potpunosti. Segregacija podrazumijeva obrazovanje učenika s teškoćama u razvoju u odvojenim i prilagođenim okruženjima, izolirano od učenika bez teškoća. Integracija, s druge strane, uključuje učenje učenika s teškoćama u redovnim obrazovnim ustanovama bez prilagodbe, gdje se od učenika s teškoćama očekuje da se prilagode postojećem sustavu. Inkluzija je potpuno različita – obrazovna okruženja su prilagođena svim učenicima, uklanjajući sve prepreke, kako fizičke tako i društvene, što ih čini dostupnima svima bez diskriminacije.

Zašto je inkluzivno obrazovanje važno? Inkluzivno obrazovanje promiče puni razvoj svih sposobnosti i potencijala djece s teškoćama u razvoju, podržava njihovo potpuno sudjelovanje u društvu, te im omogućuje razumijevanje ljudskih prava, različitosti, tolerancije i poštivanja okoliša. Inkluzivni pristup omogućuje svim učenicima bolje učenje i razvoj njihovih vještina i potencijala te posljedično omogućava osobama s invaliditetom da postanu produktivni članovi društva, doprinoseći ekonomskom razvoju.

Glavni zaključci i ciljevi Članak 24. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom 

  • Osobe s invaliditetom moraju imati pristup obrazovanju bez ikakve diskriminacije i na osnovi jednakosti. To uključuje pravo da ne budu odvojena od drugih učenika i pružanje svih potrebnih podrška kako bi se uklonile prepreke, uključujući pravne, fizičke, komunikacijske, jezične i društvene prepreke.
  • Obrazovanje treba poticati puni razvoj svih sposobnosti i potencijala osoba s invaliditetom, podržavati njihovo punopravno sudjelovanje u društvu te im omogućiti razumijevanje ljudskih prava, različitosti, tolerancije i poštivanja okoliša.
  • Djeca s invaliditetom nikada ne smiju biti isključena iz općeg obrazovnog sustava. Svaki zakon koji ograničava njihov pristup mora biti ukinut.
  • Osobe s invaliditetom moraju imati pristup inkluzivnom, kvalitetnom i besplatnom osnovnom i srednjem obrazovanju u svojim zajednicama. To uključuje pristupačnost školskih zgrada, prijevoza, igrališta, obrazovnih materijala i metoda, te “razumnu prilagodbu” kako bi im se pomoglo da se obrazuju ravnopravno s drugima. 

Obrazovanje je temeljno ljudsko pravo, ključ koji otvara vrata razvoju i napretku pojedinaca i društava. Ovo ljudsko pravo, priznato od strane UN-ove Opće skupštine i UNESCO-a, naglašava važnost obrazovanja kao sredstva za ostvarivanje punog ljudskog potencijala.

Obrazovanje kao ljudsko pravo znači da svaka osoba, bez obzira na svoj rod, dob, etničku pripadnost, socioekonomski status, invaliditet ili bilo koji drugi faktor, ima pravo na pristup kvalitetnom obrazovanju. To uključuje pristup osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju, kao i cjeloživotnom učenju. Bez obrazovanja, pojedinac je lišen mnogih prilika i resursa potrebnih za osobni razvoj, ekonomski napredak i aktivno sudjelovanje u društvu.

Obrazovanje također igra ključnu ulogu u promicanju drugih ljudskih prava, uključujući pravo na rad, pravo na zdravlje i pravo na sudjelovanje u političkom procesu. Osobe koje su obrazovane imaju bolje šanse za zapošljavanje, bolje razumijevanje svojih zdravstvenih potreba te su sklonije aktivnom građanstvu i promicanju pravde.

Kako bi se osiguralo da obrazovanje postane dostupno svima kao ljudsko pravo, vlade i međunarodne organizacije rade na uspostavi politika i programa koji promiču inkluzivnost, pristupačnost i kvalitetu obrazovanja. Ovaj kontinuirani napor odražava duboko uvjerenje da obrazovanje nije samo privilegija, već temeljna vrijednost koja doprinosi boljem i pravednijem svijetu za sve. Kroz projekt „Jačanje mladih i djece s invaliditetom za proaktivno djelovanje i povećanje građanske participacije“ želimo osnažiti osobe s invaliditetom za zauzmu svoj stav u društvu i da se izbore za svoja prava. 

Projekt provode Udruga Zaželi, Centar za razvoj vrijednosti, Kozlići-udruga za promicanje kulture i Udruga (na)gluhih osoba Videatur.

Projekt „Jačanje mladih i djece s invaliditetom za proaktivno djelovanje i povećanje građanske participacije” je podržan kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova..

Inkluzivno društvo za osobe s invaliditetom: Izazovi i napredak u Republici Hrvatskoj

Novosti /

Postignuti napredak prema stvaranju inkluzivnog društva zahtijeva usklađenost svih sektora društva te promoviranje jednakosti i raznolikosti. Osobe s invaliditetom zaslužuju pristup svim aspektima života, podršku i razumijevanje svoje okoline te priliku za ostvarivanje svojih punih potencijala kao vrijedni članovi zajednice. Povijesni trenutak, kada govorimo o pravima osoba s invaliditetom, dogodio se u New Yorku 13. prosinca 2006. kada je donesena Konvencija o pravima osoba s invaliditetom i njezin Fakultativni protokol. Republika Hrvatska se priključila toj inicijativi potpisivanjem Konvencije 30. ožujka 2007. godine, a potom i usvajanjem Zakona o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativnog protokola.

Ovaj ključni korak postavlja okvir za zaštitu prava osoba s invaliditetom, uključujući one s oštećenjem vida ili sluha, unutar zemlje. U modernom kontekstu, razlikujemo tri osnovna modela razumijevanja invaliditeta: medicinski model, socijalni model i model ljudskih prava. Prema medicinskom modelu, invaliditet je osobni problem izazvan bolešću ili ozljedom koji zahtijeva medicinsku intervenciju. Socijalni model prepoznaje utjecaj okoline na oblikovanje invaliditeta dok je Konvencija o pravima osoba s invaliditetom značajno je preokrenula perspektivu, prelazeći na pristup temeljen na ljudskim pravima i socijalnom modelu.

Republika Hrvatska je među pionirima u potpisivanju i ratifikaciji Konvencije, postavljajući osnove za ostvarivanje osnovnih ljudskih prava osoba s invaliditetom. Ipak, unatoč napretku u razumijevanju invaliditeta, još uvijek postoje prepreke za njihovu punu integraciju poput stigmatizacije i negativnih stavovi društva koji predstavljaju značajne izazove. Kroz usvajanje modela ljudskih prava i socijalnog modela, mnogi dokumenti su razvijeni kako bi podržali pristup socijalnim pravima, inkluziji i jednakosti za osobe s invaliditetom.

Konvencija o pravima osoba s invaliditetom promovira prihvaćanje jednakih i neotuđivih prava svih članova zajednice, uključujući osobe s invaliditetom. Ipak, nedavna istraživanja ukazuju na nedosljednu primjenu Konvencije, posebno u području podizanja svijesti i pristupačnosti. Republika Hrvatska se suočava s izazovima u ostvarivanju prava osoba s invaliditetom, s nedostatkom svijesti i opće pristupačnosti kao svakodnevnim preprekama.

Važno je stvarati inkluzivno društvo kroz suradnju svih sudionika i uklanjanje fizičkih, komunikacijskih i socijalnih barijera. Unapređenje skrbi, provođenje zakonodavstva i podizanje svijesti ključno je za stvaranje jednakosti, dostojanstva i mogućnosti za sve osobe, uključujući osobe s invaliditetom. Iako su postignuti koraci, potrebno je kontinuirano raditi kako bi se osigurala puna integracija i prava osoba s invaliditetom.

Osobe s invaliditetom i dalje se suočavaju s izazovima u raznim sferama života. Nedavna istraživanja (Uključenost osoba s invaliditetom u zajednicu) otkrila su da postoji znatno nezadovoljstvo u vezi sa različitim aspektima skrbi koje osobe s invaliditetom primaju od države. Skoro polovina ispitanika je ocijenila te usluge kao relativno loše, a četvrtina čak kao jako loše. Ova negativna percepcija ukazuje na hitnu potrebu za unaprjeđenjem kvalitete pružene skrbi.

Dodatno, postoji velika diskrepancija između zakonodavnog okvira i njegove implementacije. Prema rezultatima, preko 80% ispitanika smatra da se zakoni o pravima osoba s invaliditetom ne provode u praksi. Ova neusklađenost značajno utječe na kvalitetu života i participaciju osoba s invaliditetom. Također, 8 od 10 ispitanika osjeća nedostatak informacija o vlastitim pravima koje dolaze od strane državnih institucija.

S druge pak strane sposobnost praćenja vijesti i korištenja društvenih mreža ukazuje na aktivnu ulogu osoba s invaliditetom u digitalnom društvu. Velik broj ispitanika prati vijesti o događanjima u svojoj zajednici i komunicira putem društvenih mreža. To ukazuje na važnost digitalnih platformi kao načina za povećanje participacije osoba s invaliditetom pogotovo u sferi aktivnog građanstva i ostvarivanja svojih prava.

Unatoč napretku, i dalje značajnom broju osoba s invaliditetom je onemogućeno sudjelovanje u različitim inicijativama ili događajima, a značajan broj njih je iskusio diskriminaciju. Ovo ukazuje na potrebu za kontinuiranim naporima kako bi se osigurala potpuna integracija i jednakost.

Udruge osoba s invaliditetom imaju važnu ulogu u pružanju podrške i zastupanju njihovih interesa. U navedenom istraživanju većina ispitanika osjeća da su udruge učinile pozitivan doprinos u njihovim životima, posebno kroz pružanje informacija, savjeta i organiziranje različitih događanja.

Kako bi se postigla stvarna inkluzija i jednakost za osobe s invaliditetom, ključno je uložiti napore u podizanje svijesti, unapređenje zakonodavstva te osiguranje pristupačnosti u svim aspektima društva. Ovo zahtijeva suradnju vlade, organizacija civilnog društva, privatnog sektora i same zajednice. Samo kroz zajedničke napore može se ostvariti značajan napredak prema stvaranju društva u kojem su prava i potrebe osoba s invaliditetom istinski poštovane i ostvarene.

Cilj je to i  Udruge Zaželi i projekta koji provodi u partnerstvu s udrugom Centar za razvoj vrijednosti, Kozlići-udruga za promicanje kulture i udruga (na)gluhih osoba Videatur. Projekt “Jačanje mladih i djece s invaliditetom za proaktivno djelovanje i povećanje građanske participacije” je podržan sa 28,298.20€  financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.

Osnaživanje osoba s invaliditetom: Uloga društva, obrazovanja i organizacija civilnog društva

Novosti /

Društveni odnos prema osobama s invaliditetom dinamično se mijenja, reflektirajući šire društvene transformacije i evoluciju stavova prema manjinskim grupama. Analizom zakona koji su regulirali položaj osoba s invaliditetom možemo jasno uvidjeti ove promjene. Kroz povijest su osobe s invaliditetom bile gotovo “nevidljive” društvu, a zakoni su ih rijetko spominjali.

Razvoj zakonodavstva i promjena paradigme

Vremenom, ideja jednakih prava za osobe s invaliditetom dobivala je na težini. Mnogi zakoni i strategije usmjerene su na smanjenje diskriminacije i podršku socijalnom modelu podrške. Zakonski okvir za prava osoba s invaliditetom igra ključnu ulogu u stvaranju jednakosti, pravednosti i uklanjanju stereotipa, omogućujući potpuni pristup, sudjelovanje i doprinos društvu.

No, iako postoje zakoni koji štite prava osoba s invaliditetom, ostvarivanje tih prava često nailazi na prepreke. Nedostatak resursa i organizacijskih mogućnosti ograničavaju pristup podršci. Česta nepodudaranja između zakona i podzakonskih akata stvaraju neravnotežu i obeshrabruju osobe s invaliditetom u ostvarivanju svojih prava.

Promjena percepcije i osnaživanje

Osim pravnih aspekata, negativni stavovi društva, uključujući stručnjake, mogu otežati osnaživanje osoba s invaliditetom. Promjena percepcije sudjelovanja u građanskim i političkim procesima kao prava koje konzumiraju pridonosi njihovom osnaživanju. Potreba za promjenom paradigme od pasivnih primatelja pomoći prema aktivnim sudionicima postaje jasna.

Osnaživanje kroz obrazovanje

Ideja osnaživanja osoba s invaliditetom u smislu samozastupanja prisutna je već dulje vrijeme. Osnaživanje u kontekstu edukacijske i rehabilitacijske prakse omogućava informirane izbore, preuzimanje rizika te stjecanje kontrole. Kada govorimo o kvalitetnom i sustavnom osnaživanju ono počinje tijekom školovanja te zahtijeva promjene na svim razinama obrazovnog sustava kako bi se osigurali optimalni uvjeti za svakog učenika, osobito onih s invaliditetom.

Uvjeti i situacija unutar hrvatskog obrazovnog sustava postavljaju ozbiljne izazove za ostvarivanje procesa osnaživanja mladih osoba s invaliditetom. Nedostatak adekvatnih resursa, nedovoljna prilagodba nastavnih programa i nedostatna podrška učiteljima često čine da se potrebe i potencijali ovih mladih osoba ne ostvaruju u potpunosti unutar okvira obrazovanja. S obzirom na te okolnosti, suradnja između obrazovnog sustava i organizacija civilnog društva postaje ključna.

Uloga organizacija civilnog društva 

Jasno je da se sveobuhvatno osnaživanje mladih osoba s invaliditetom, na žalost, ne može isključivo očekivati od obrazovnog sustava. Upravo zato organizacije civilnog društva postaju ključan čimbenik u premošćivanju ovog jaza. One imaju sposobnost pružanja podrške, edukacije i osposobljavanja mladih osoba s invaliditetom izvan okvira formalnog obrazovanja.

Organizacije civilnog društva imaju određene specifične kapacitete i resurse potrebne za kreiranje specijaliziranih programa, radionica, seminara te pružanje mentorstva koje će se fokusirati na razvoj vještina donošenja odluka, građanskog angažmana i zagovaranja. Ova vrsta podrške ne samo da će pridonijeti osnaživanju mladih osoba s invaliditetom, već će im omogućiti da aktivno sudjeluju u društvu i utječu na promjene koje su bitne za njih.

Osim toga, organizacije civilnog društva igraju važnu ulogu u senzibiliziranju šire javnosti o potrebama i pravima mladih osoba s invaliditetom. Kroz svoje aktivnosti, kampanje i zagovaranje, one mogu podići svijest o važnosti inkluzivnosti, ravnoteže moći te sudjelovanja svih članova društva, bez obzira na njihove sposobnosti.

Integracija specijaliziranih programa osnaživanja u školske kurikulume, zajedno sa podrškom koju pružaju organizacije civilnog društva, može stvoriti sveobuhvatan okvir za osnaživanje mladih osoba s invaliditetom. Ovakav integrirani pristup osigurat će da se ne samo njihove potrebe zadovolje, već da i njihov glas odjekne u društvu, doprinoseći tako većoj inkluzivnosti i raznolikosti.

Upravo je to cilj projekta koji provodi Udruga Zaželi, Udruga Centar za razvoj vrijednosti i Kozlići- – udruga za promicanje kulture.

Projekt “Jačanje mladih i djece s invaliditetom za proaktivno djelovanje i povećanje građanske participacije” koji je podržan sa 28,298.20€  financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.