Osnaživanje osoba s invaliditetom: Uloga društva, obrazovanja i organizacija civilnog društva
Društveni odnos prema osobama s invaliditetom dinamično se mijenja, reflektirajući šire društvene transformacije i evoluciju stavova prema manjinskim grupama. Analizom zakona koji su regulirali položaj osoba s invaliditetom možemo jasno uvidjeti ove promjene. Kroz povijest su osobe s invaliditetom bile gotovo “nevidljive” društvu, a zakoni su ih rijetko spominjali.
Razvoj zakonodavstva i promjena paradigme
Vremenom, ideja jednakih prava za osobe s invaliditetom dobivala je na težini. Mnogi zakoni i strategije usmjerene su na smanjenje diskriminacije i podršku socijalnom modelu podrške. Zakonski okvir za prava osoba s invaliditetom igra ključnu ulogu u stvaranju jednakosti, pravednosti i uklanjanju stereotipa, omogućujući potpuni pristup, sudjelovanje i doprinos društvu.
No, iako postoje zakoni koji štite prava osoba s invaliditetom, ostvarivanje tih prava često nailazi na prepreke. Nedostatak resursa i organizacijskih mogućnosti ograničavaju pristup podršci. Česta nepodudaranja između zakona i podzakonskih akata stvaraju neravnotežu i obeshrabruju osobe s invaliditetom u ostvarivanju svojih prava.
Promjena percepcije i osnaživanje
Osim pravnih aspekata, negativni stavovi društva, uključujući stručnjake, mogu otežati osnaživanje osoba s invaliditetom. Promjena percepcije sudjelovanja u građanskim i političkim procesima kao prava koje konzumiraju pridonosi njihovom osnaživanju. Potreba za promjenom paradigme od pasivnih primatelja pomoći prema aktivnim sudionicima postaje jasna.
Osnaživanje kroz obrazovanje
Ideja osnaživanja osoba s invaliditetom u smislu samozastupanja prisutna je već dulje vrijeme. Osnaživanje u kontekstu edukacijske i rehabilitacijske prakse omogućava informirane izbore, preuzimanje rizika te stjecanje kontrole. Kada govorimo o kvalitetnom i sustavnom osnaživanju ono počinje tijekom školovanja te zahtijeva promjene na svim razinama obrazovnog sustava kako bi se osigurali optimalni uvjeti za svakog učenika, osobito onih s invaliditetom.
Uvjeti i situacija unutar hrvatskog obrazovnog sustava postavljaju ozbiljne izazove za ostvarivanje procesa osnaživanja mladih osoba s invaliditetom. Nedostatak adekvatnih resursa, nedovoljna prilagodba nastavnih programa i nedostatna podrška učiteljima često čine da se potrebe i potencijali ovih mladih osoba ne ostvaruju u potpunosti unutar okvira obrazovanja. S obzirom na te okolnosti, suradnja između obrazovnog sustava i organizacija civilnog društva postaje ključna.
Uloga organizacija civilnog društva
Jasno je da se sveobuhvatno osnaživanje mladih osoba s invaliditetom, na žalost, ne može isključivo očekivati od obrazovnog sustava. Upravo zato organizacije civilnog društva postaju ključan čimbenik u premošćivanju ovog jaza. One imaju sposobnost pružanja podrške, edukacije i osposobljavanja mladih osoba s invaliditetom izvan okvira formalnog obrazovanja.
Organizacije civilnog društva imaju određene specifične kapacitete i resurse potrebne za kreiranje specijaliziranih programa, radionica, seminara te pružanje mentorstva koje će se fokusirati na razvoj vještina donošenja odluka, građanskog angažmana i zagovaranja. Ova vrsta podrške ne samo da će pridonijeti osnaživanju mladih osoba s invaliditetom, već će im omogućiti da aktivno sudjeluju u društvu i utječu na promjene koje su bitne za njih.
Osim toga, organizacije civilnog društva igraju važnu ulogu u senzibiliziranju šire javnosti o potrebama i pravima mladih osoba s invaliditetom. Kroz svoje aktivnosti, kampanje i zagovaranje, one mogu podići svijest o važnosti inkluzivnosti, ravnoteže moći te sudjelovanja svih članova društva, bez obzira na njihove sposobnosti.
Integracija specijaliziranih programa osnaživanja u školske kurikulume, zajedno sa podrškom koju pružaju organizacije civilnog društva, može stvoriti sveobuhvatan okvir za osnaživanje mladih osoba s invaliditetom. Ovakav integrirani pristup osigurat će da se ne samo njihove potrebe zadovolje, već da i njihov glas odjekne u društvu, doprinoseći tako većoj inkluzivnosti i raznolikosti.
Upravo je to cilj projekta koji provodi Udruga Zaželi, Udruga Centar za razvoj vrijednosti i Kozlići- – udruga za promicanje kulture.
Projekt “Jačanje mladih i djece s invaliditetom za proaktivno djelovanje i povećanje građanske participacije” koji je podržan sa 28,298.20€ financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.