Etsuko Nozaka je prevoditeljica dječjih knjiga, autorica kamišibaj priča te predstavnica organizacije IKAJA – Međunarodna organizacija kamišibaja u Japanu (International kamishibai association of Japan). Prevela je do sad više od 80 knjiga na Japanski, a posljednjih se 15 godina bavi i očuvanjem kamišibaj umjetnosti te predstavljanjem kamišibaja široj publici.
„Mnoge stvari koje su neophodne za razvoj djece i mladih može im biti preneseno upravo kroz kamišibaj i slikovnice“, rekla je Nozaka. Ipak, naglašava, riječ je o dva potpuno različita formata od kojih svaki ima svoje osebujne značajke. Kako je to točno kamišibaj različit od slikovnice?
Kad govorimo o slikovnicama, one su uvezene i tekst je na istoj stranici kao i slika. Da bismo nastavili s pričom, moramo okretati stranice. Te stranice mali čitaći okreću u svom tempu te bi se moglo reći da su uskočili u knjigu i tako u svoj mali svijet.
Kamišibaj, s druge strane, ima naratora. Dijete ne čita knjigu, već netko priču izvodi. Taj netko određuje tempo izvlačenjem kartona kamišibaj priče. „Upravo je izvlačenje i uvlačenje kartona priče ključni dio kamišibaj formata“, pojašnjava Nozaka. Kaže da se putem kamišibaja priča iz osobnogsvijeta pojedinca pretače u stvarni svijet.
Također, kamišibaj je priča koju sluša više slušatelja istodobno te se stvara posebna spona između naratora i publike, ali i publike međusobno. Taj zajednički osjećaj potaknut kamišibajem u Japanu nazivaju „kjokan“, a svaki kamišibaj majstor zapravo ima za zadatak stvoriti ga. Ipak, završava Nozaka, i kamišibaj i slikovnice jednako su važni za razvoj djeteta. „Bilo da se radi o individualnom iskustvu koje nude slikovnice, ili o zajedničkom „kjokanu“ stvorenom u kamišibaj izvedbi, umjetnost je ljudima neohodna“, kaže Nozaka.
Projekt Znakovni kamišibaj (UP.02.1.1.14.0022) je financiran od strane Europske unije, iz Europskog socijalnog fonda u 100% intenzitetu.
Za više o EU fondovima posjetite:
