Otočanka s kontinentalnom adresom, najveća hrvatska pjesnikinja 20. stoljeća, književnica prema čijem je životu napravljena i predstava – sve je to Vesna Parun.
Rođena na otočiću Zlarinu, od majke je naslijedila ljubav prema čitanju i književnosti, a kako je jednom prilikom rekla, često je još u djetinjstvu smišljala stihove kako bi nečime okupirala svoje misli i zaboravila na glad. Svoju prvu zapaženu pjesmu „Pramaljeće“ napisala je sa samo deset godina.
Vesna Parun jedna je od naših najvećih književnica. Pisala je eseje, drame i pjesme za djecu i odrasle. Njezine su pjesme raskošne, bogate motivima i temama, a istodobno toliko životne da pogađaju u samu srž problema s kojima se svi mi nosimo. Njezina zbirka „Zore i vihori“ iz 1947. godine predstavlja prekretnicu u razvoju novije hrvatske poezije. U njoj Vesna suprotstavlja djetinjstvo, prirodu i radost življenja sa smrću, ratom i stradavanjem.
Dječji roman u stihovima „Mačak Džingiskan i Miki Trasi“ napisan je 1968. godine, a proslavljena autorica za njega je dobila Nagradu Grigor Vitez. Zbirka „Mačak Džingiskan i Miki Trasi“ izvođena je već i kao mjuzikl, korištena kao podloga za slikovnice, a sada, zahvaljujući ilustratorici Nikolini Manojlović Vračar, i kao kamišibaj predstava. Teme o kojima priča progovara nemaju vremensko ograničenje. Džingiskan silno želi otići iz malog sela i vidjeti svijeta. No hoće li u bijelom svijetu naći sreću? Hoće li pronaći nove prijatelje ili će mu stalno nedostajati Miki Trasi? To i mnogo drugoga otkriva kamišibaj priča „Mačak Džingiskan i Miki Trasi“ udruge Kozlići.