Razgovarali smo sa ilustratoricom projekta ZNAKOVNI KAMIŠIBAJ, Nikolinom Manojlović Vračar. Nikolina Manojlović Vračar likovna je umjetnica koja se podjednako uspješno bavi i drugim oblicima umjetnosti. Ona piše priče i pjesme, radi mozaike, ilustrira slikovnice, glumi, režira, šije i – radi divne kamišibaj priče.
Veliki dio vremena posvećuje radu za djecu i s djecom, na različitim poljima umjetničkog stvaralaštva. Od 2006. tako piše scenarije i vodi emisiju Ninin kutak, u sklopu programa za djecu i mlade pri HRT-u. Autorica je brojnih nagrađivanih slikovnica poput Starac dugačka brka (2005), Kako misli jure jednog malog Jure (2012) ili Što sve (2018).
Zbirka pjesama Što sve – ilustrirana enciklopedija glagola uvrštena je u najljepše knjige tiskane u RH u g te je dobitnica pohvale nagrade Grigor Vitez a ilustracije su 2021. izložene na međunarodnom bijenalu ilustracije u Bratislavi, BIB-u. Upravo je ta njezina slikovnica doživjela I metamorfozu u kamišibaj format u sklopu projekta ZNAKOVNI KAMIŠIBAJ.
Kad si prvi put saznala za kamišibaj i kako?
Za kamišibaj sam prvi put čula prije otprilike dvije godine, prateći internet članke i video objave vezane za stvaralaštvo za djecu.
Ako bi ukratko trebala opisati taj umjetnički format, kako bi glasio taj opis?
Čukundjed televizora.
Kako se kamišibaj naslanja na tvoj dosadašnji rad?
Kao autorici priča, pjesama, ilustracija i predstava za djecu, kamišibaj upotpunjuje moj dosadašnji rad tako što me izaziva na osmišljavanje susreta s djecom i s odraslima u kojima će svatko dobiti priliku izraziti se i ponešto naučiti.
Spomenuvši tvoj dosadašnji rad, izdvoji tri najdraža projekta u životu!
To mi je preteško – svaki projekt mi je najdraži dok sudjelujem u njemu, odnosno dok ne prijeđem na novi najdraži.
Za naše najmlađe čitatelje, probaj ukratko opisati svoje zanimanje! Naziv i što to točno radiš.
Opisujem svijet onak kako ga doživljavam – kroz boje, oblike i igru riječi – ja sam čukunbaba televizora.
Za kraj, reci par super i par ne-tako-super stvari vezanih uz život umjetnika.
Evo par „stvari“ vezane za život umjetnika. Oni kojima su te „stvari“ super , mogli bi postati umjetnici a ostali će izabrati druge puteve.
Umjetnik izražava svoja razmišljana, stanja, osjećaje i doživljaje. Odnosno dok radi, ima priliku biti iskren prema sebi i prema svijetu, što je jako zdravo.
Umjetnik je sam svoj šef.
Umjetniku je radno i slobodno vrijeme raspoređeno onako kako sam odluči.
Umjetnik radi kod kuće ili odlazi na posao na mjesto koje je izgradio/unajmio/posudio/dogovorio i slično.
Plaća umjetnika nije svaki mjesec ista već ovisi o tome kojom vrstom umjetnosti se bavi, koliko vremena i truda uloži u svoj rad, koliko je snalažljiv u prodaji svoga umjetničkog rada ili kakva je situacija na tržištu.
Umjetnici čiji je rad prepoznat u javnosti imaju priliku putovati i družiti se s umjetnicima i publikom u drugim dijelovima države i svijeta.
Umjetnik ima priliku raditi posao koji voli i u kojem uživa.
Projekt Znakovni kamišibaj (UP.02.1.1.14.0022) je financiran od strane Europske unije, iz Europskog socijalnog fonda u 100% intenzitetu.
Za više o EU fondovima posjetite:
Sadržaj internetske stranice isključiva je odgovornost Udruge za promicanje kulture – Kozlići.